Stara istina:
Isus je rođen i na nebu kao Božji Sin, a ne samo kao ljudski Sin na zemlji!
- “Jer Bogu (Theos) tako omilje svet da je i Sina Svojega jedinorodnoga (monogenês) dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni.“ {Jovan 3,16}
U ovom stihu Bog (Otac) – Theos govori da je dao Svog Sina za nas. Theos je jednina i ne može sadržati gramatički tri osobe. Jedno Trojstvo ne može imati svog Sina!
- “I Reč postade telo i useli se u nas puno blagodati i istine; i videsmo slavu Njegovu, slavu, kao Jedinorodnoga (Monogenês) od Oca.“ {Jovan 1,14}
Hristos poseduje slavu Svog Oca kroz Božansko rođenje. Zastupnici Trojstva uzimaju ovaj stih i pridev monogenês kao dokaz njihovog učenja:
Isus (po tom gledištu) nije bio Sin u kontekstu starog zaveta i pre Svog dolaska na zemlju, već je to „simbolički“ postao u okviru misije tek dolaskom na zemlju. Šta kaže Duh Proroštva? Potpuno jasno da se karakteristika Jedinorodni odnosi i na nebo pre dolaska na zemlju:
- “Posvećenje JEDINORODNOG (Monogenês) je imalo svoj koren u najranijim vremenima. Bog je obećao da će dati Svog Prvorođenog SA nebesa da spase grešnike.” {Ellen White: DA, p. 51}
Zastupnici Trojstva iznose tvrdnju da pojam Jedinorodni znači “Jedinstveni te vrste“, a ne jedini Sin, i da je titula Sin bila samo “uloga na zemlji“.
To je zloupotreba Biblijskog pojma na sličan način kao i Božjeg imena Elohim sa tvrdnjom da ono označava Trojstvo u množini.
Da li izraz – monogenês = jedini = jedinstveni – dotiče samo Isusa? Šta nam kaže Biblija?
- “Jer u njega (Jaira) beše jedinica (monogenês) kći od dvanaest godina, i ona umiraše.“ {Luka 8,42}
- “I gle, čovek iz naroda povika govoreći: Učitelju! molim Ti se, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac (monogenês).“ {Luka 9,38}
Monogenês predstavlja isključivo karakteristiku jedinca u porodici a ne novu simboličnu vrstu Sina, tako da i Jair i rimski vojskovođa svoju decu u svojoj porodici karakterišu kao monogenês. Da li Bog možda ima još jednog doslovnog Sina?
Ne, On zato kaže potpuno jasno da je samo Isus Njegov jedini = jedinorodan Sin!
Ovaj izraz označava isključivo broj i pripadnost i nema nikakve veze sa pokušajem da se tom rečju dokaže da je Isus samo na zemlji bio Sin!
- “Koji god veruje da je Isus Hristos, od Boga je rođen; i koji god ljubi Onoga Koji (Ga) je rodio, ljubi i Onoga (Isusa) Koji je rođen od Njega (Boga Oca).“ {1. Jovanova 5,1}
Mi u ovom stihu čitamo da jedan čovek pri novorođenju sa ljubavlju prihvata Boga Oca i od Njega rođenog Isusa. Ovde nije objašnjen konkretan modalitet tog rođenja, jer nam Biblija na drugim mestima jasno objašnjava da Isus nije stvoren kao mi.
Ali ovaj stih istovremeno potvrđuje da je Isus doslovno rođen od Boga Oca.. Ko je onaj koji želi da sakrije istinu?
Sam Sotona preko njegovih zavedenih ili direktnih saradnika u današnjoj crkvi:
- “Oni (pali anđeli na samom početku pobune) su započeli da sami sebe uzvisuju, i zaboravili su da su lepotu svoje ličnosti i karaktera dobili od Gospoda Isusa. Pali anđeli su želeli da činjenicu da je Isus (već tada!) JEDINORODNI Sin Božji sakriju i počeli su da smatraju nepotrebnim da Isusa pitaju za Njegovo mišljenje (dok su Oca u to vreme još uvek priznavali za nebeskog Cara!).“ {Ellen White: TDG 128.2 1910}
Kao što u gornjem citatu vidimo, Ellen White nije ni 1910. prihvatila Trojstvo, jer u njoj ne postoji stvarni sin nego lažni Bog.
Uprkos tako jasnim činjenicana, na kraju ipak dolaze sledeći „argumenti“, da pošto je Isak nosio oznaku ´jedinorodni´ uprkos tome što nije bio jedini Avramov sin, to „dokazuje da taj pojam ne označava samo jednog sina, i da time i Isus nije jedini zaista na nebu rođen Sin od Boga Oca”.
- „Verom privede Avram Isaka kad bi kušan, i jedinorodnoga prinošaše, pošto beše primio obećanje, u kojemu beše kazano: u Isaku nazvaće ti se seme.“ {Jevrejima 11,17.18}
Na koji način je moguće nazvati Isaka -jedinorodnim-, kada je Avram imao još dece?
- „Avram je bez pitanja prihvatio obećanje o sinu, ali nije čekao da Bog ispuni svoju reč u svoje vreme i na svoj način. Da bi se ispitala njegova vera u Božju silu, dopušteno je odlaganje, ali on nije izdržao kušanje. Sara je, smatrajući da je nemoguće imati dete u njenim godinama, predložila, kao plan kojim bi se mogla ispuniti Božanska namera, da Avram uzme jednu od njenih sluškinja za drugu ženu.“ {Ellen White: PP, 145.1}
Da li je jedinorodni, obećan Avramu od Boga, mogao poteći od bilo koje žene? Da li se obećanje Božje moglo promeniti, pošto je Avram imao na stotine slugu i sluškinja? Avram nije razumeo predsliku koju je Bog namenio za svog vernog slugu.
- „Kad je Avram bio gotovo sto godina star, ponovljeno mu je obećanje o sinu, s uverenjem da će budući naslednik biti Sarin sin. Međutim, Avram još uvek nije razumeo obećanje.[..] Zatim je ponovo dobio obećanje rečima koje se nisu mogle pogrešno razumeti: „ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadeni mu ime Isak. Savez svoj s njim ću sklopiti, Savez večni s njime i s njegovim potomstvom posle njega.” {Ellen White: PP, 146.1}
Iako je Avram dobio sina Ismaila od sluškinjе Hagare, Bog je obećanje namenio isključivo u okviru braka izmedju Avrama i Sare! Bog je želeo da Isak zaista bude Avramov jedinorodni sin. Dole možemo da vidimo, zašto je Isak predslika Onoga Koji će doći:
- „Bog je Avramu zapovedio da prinese svog sina kako bi u njegov um utisnuo stvarnost jevanđelja, a isto tako da iskuša njegovu veru. Bol koju je iskusio tokom mračnih dana tog strašnog iskustva bila je dopuštena da bi na temelju ličnog iskustva razumeo veličinu žrtve koju je Bog prineo za čovekovo otkupljenje. Nijedna druga provera nije mogla toliko izmučiti Avramovu dušu kao žrtvovanje njegovog sina. Bog je svog Sina predao agoniji i sramoti smrti. Anđelima koji su bili svedoci poniženja i duševne boli Božjeg Sina nije bilo dopušteno da posreduju, kao u slučaju Isaka. Nije bilo glasa koji je povikao: „Dosta je.” Da bi spasao pali ljudski rod, Kralj slave je predao Svoj život. Može li se dati veći dokaz o Božjoj beskonačnoj ljubavi i sažaljenju? „On Koji čak nije poštedeo vlastitog Sina, već Ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32)“ {Ellen White: PP, 154.2}
U Avramu i Isaku, jedinorodnom sinu od Sare, vidimo predsliku velike žrtve. Neprijatelj se trudio svim silama da spreči tako jasnu poruku budućim generacijama, ali Božja obećanja su verna i istinita!
Pošto je Isak predstavljao tj. najavio Isusa i njegovu žrtvu, nazvan je i jedinorodnim, da bi nas u mislima potpuno poveo do Isusa i pokazao nam činjenice o Njemu, isto kao što je preko Avrama prikazana strašna tuga Boga Oca, dok je prinosio Svog Sina Isusa na krstu. Avram i Isak i Sara nisu bili niti bezgrešni niti je Isak bio jedinorodni kao Isus, ali su na ljudskom nivou pokazali i najavili Hristovu žrtvu.
Zato je potpuno besmisleno uzimati na Isusa usmeren pojam ´jedinorodni´ Isak kao „dokaz“ da to govori da i u Isusovom smislu ne znači da je On jedini Sin od Boga Oca. Onda bi mogli tvrditi, da pošto je Isak isto tako bio i grešan, da to znači da je i Isus „takođe grešan“.
Ovaj tekst je isečak iz knjige Prva Zapovest ILI Trojstvo u kojoj svi citati stoje dodatno i na engleskom jeziku
DODATAK – Pavle Simović:
Savremeni prevodi Biblije: izbjegavanje riječi „jedinorođeni“ (monogenes) i izjednačavanje Sina sa Bogom Ocem
Iz „doktrinarnih razloga“, većina savremenih prevoda Biblije pokušava sakriti činjenicu da je Hrist jedinorođeni Sin Božji. Oni grčku riječ „monogenes“ (jedini rođeni, doslovni, pravi sin; uporedi sa Jevrejima 11:17) prevode pojmovima koji ne sadrže u sebi „rođen“ i umeću dodatak da je Isus sam Bog. Pogledajmo na primjeru teksta Jevanđelja po Jovanu 1:18.
Jedinstveni, jedini i Jedinorođeni Bog?
Mnogi moderni rječnici grčkog lažno definišu grčku riječ monogenes kao „jedinstven“ ili „jedini te vrste“ ili „jedini“. Budući da su Westcott i Hort, idejni tvorci „savremenog“ grčkog Novog saveza, bili suočeni sa učenjem o Hristu koji je „rođen“, morali su izmisliti novu definiciju „monogenesa“ (doslovno: jedini rođeni), pa su je promijenili u „jedinstven“ ili „jedni te vrste“ kako bi se uklopila u trinitarsku teologiju. Monogenes potiče od „monos“ i „genos“ što precizno znači „jedini“ i „rođeni“.
Ovo je elementarno za sve koji znaju grčki, za etimologe i istoričare. Ali zbog pristrasnosti da prikriju njihov omiljeni rukopis u Jovanu 1:18, redefinisali su je kako bi se uklopila. Nakon nekog vremena ova nova definicija prožela je nove verzije, tako da se sada na većini mjesta „jedinorođeni“ u mnogim uobičajenim stihovima, poput Jovana 3:16, naziva „jednim i jedinim“ ili „jedinstvenim“.
Mnogo puta pristalice modernih verzija i neprijatelji KJV-a i Prihvaćenog teksta (Textus Receptus) govore o nekoliko manjinskih čitanja u KJV-u, iako većina manjinskih čitanja u KJV-u ima latinske svjedoke, rane citate crkvenih otaca i rane verzije kao dokaz njihove očuvanosti kroz vjekove. Ali ti isti ljudi, poput Dana Wallacea, Jamesa Whitea i drugih tekstualnih kritičara, tada se potpuno okreću i prihvaćaju manjinska čitanja koja zamagljuju i mijenjaju doktrinu.
Budući da se u ovom dijelu 99% svih postojećih rukopisa slaže s Prihvaćenim tekstom i verzijama zasnovanim na njemu, poput verzije King James, gotovo da nije vrijedno spomena, ali zbog poplave novih verzija i nepismenog stanja crkve koja se ispovijeda, to se treba riješiti.
Moderna pseudo nauka i mnogi prevodioci Biblije sada tvrde da monogenês nije povezan s glagolom gennao („rođen“), već s ginomai („biti“).
Ho monogenês huios je u skladu sa Jovanovom upotrebom na drugom mjestu i bolje se uklapa u neposredni kontekst (Sin … Otac) od ostalih varijanti. Monogenês theos je nedosledan termin koji nema podršku u Novom Zavjetu. Ovo se zove hapax legomenon. Tekstualni kritičari ne preferiraju čitanje koje nije jedinstveno, osim ako nije podržano jakim vanjskim dokazima.
Protestanti, koji su većinski zadržali nebiblijsku dogmu o trojstvu, takođe su se dovijali kako da uklope svoja kreda. Pogledajmo neke primjere.
„U jedinstvu Božanstva postoje tri Osobe jedne tvari, moći i vječnosti: Bog Otac, Bog Sin i Bog Sveti Duh. Otac nije ni od koga, niti je rođen niti proističe; Sin je vječno rođen od Oca; Duh Sveti koji vječno proizlazi od Oca i Sina.“ (Vestminsterski kredo, Poglavlje III.)
„U ovom božanskom i beskrajnom Biću postoje tri substance života, Otac, Riječ ili Sin i Sveti Duh, jedne suštine, moći i vječnosti, od kojih svako ima cijelu božansku suštinu, a suština je nepodijeljena: Otac nije ni od koga, niti rođen niti u proisticanju; Sin je vječno rođen od Oca, Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina. (Londonski baptistički kredo, 1689)
Ako ovu frazu „vječno rođen“ ne percipirate kao atak na zdravi razum, onda vam neće biti veliki problem da vjerujete u sve što izjave „autoriteti“.
Kako izgledaju moderni prevodi teksta u Jovanu 1:18?
Prije kratkog razmatranja modernih prevoda daćemo grčki original i pravilan prevod.
θεον ουδεις εωρακεν πωποτε ο μονογενης υιος ο ων εις τον κολπον του πατρος εκεινος εξηγησατο. (Jovan 1:18, grčki original u Prihvaćenom tekstu)
„Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni Sin, koji je blizak Ocu, on ga je obznanio.“ (Biblija NRP)
Napominjemo da je termin „blizak“ jednostavna zamjena za arhaični izraz „u naručju“ ili „na grudima“. Upravo ova arhaična terminologija sama po sebi potvrđuje da je riječ o porodičnom odnosu.
Pogledajmo sada kako tu činjenicu izbjegavaju u „modernim“ prevodima.
“No one has ever seen God, but the one and only Son, who is himself God and is in closest relationship with the Father, has made him known.” (John 1:18, NIV)
Kao što vidite, u popularnoj New International verziji, „Jedinorođeni Sin, koji je blizak Ocu“ je postao „jedan i jedini Sin, koji je sam Bog“!
“No one has seen God at any time; God the only Son, who is in the arms of the Father, He has explained Him.” (John 1:18, NASB)
U Novoj američkoj standardnoj Bibliji, „jedinorođeni Sin“ se pretvorio u „Boga jedinog Sina“.
“No one has ever seen God; the only God, who is at the Father’s side, he has made him known.” (John 1:18, ESV)
U English Standard verziji Isus je postao „jedini Bog, koji je s Očeve strane“.
“No one has ever seen God. The only Son, who is the same as God and is at the Father’s side, he has made him known.” (John 1:18, GNT)
U prevodu Good News, Hrist je „jedini Sin, koji je isti kao Bog“.
“No one has ever seen God. But the unique One, who is himself God, is near to the Father’s heart. He has revealed God to us.” (John 1:18, NLT)
Za urednike New Living Translation, Hrist je „jedinstveni (unikatni), koji je sam Bog“.
“No one has ever seen God. The only Son, who is truly God and is closest to the Father, has shown us what God is like.” (John 1:18, CEV)
Contemporary English Version kaže „jedini Sin, koji je istinski Bog“.
“No one has ever seen God. The uniquely existing God, who is close to the Father’s side, has revealed him.” (John 1:18, ISV)
Ovdje je jedinorođeni Sin postao „jedinstveno postojeći Bog“.
“No one has ever seen God. It is the only Son, God, who is at the Father’s side, who has made him known.” (John 1:18, NCB)
Nova Katolička Biblija je to još vještije konstruisala: „jedini Sin, Bog“ (ili „Bog Sin“, kako obično kažu trinitarci).
Naveli smo samo neke od krivotvorenih verzija novih Biblija.
U ovom poslu trinitarci se služe i lažiranim međurednim prevodima (aleksandrijski prepisi), gdje stoji apsurdna konstrukcija „monogenes Teos“ – jedinorođeni Bog (https://biblehub.com/interlinear/john/1-18.htm)
Mnogi rani crkveni pisci citiraju stih onako kako stoji u Prihvaćenom tekstu, uključujući Teodota, Tertulijana, Hipolita, Imeneja, Aleksandra, Eustatija, Euzebija, Hegemonija, Ambrozijastra, Faustina, Atanasija, Tita-Bostru, Grgura iz Nazijana, Ambrozija, Hrizostoma, Sinesijusa, Jeronima, Teodora, Augustina, Prokla, Varimada, Teodorita, Fulgencija, Jovana iz Damaska i Priskilijana.
Veliki broj crkvenih otaca citirao je stih koristeći riječ „Sin“, a ne „Bog“. Ovo je posebno važno kada se uzme u obzir da se Tertulijan agresivno zalagao za utjelovljenje i da mu se pripisuje da je razvio koncept „jednog Boga u tri osobe“. Da je Tertulijan imao tekst koji je glasio „Bog“ u Jovanu 1:18, on bi ga sigurno citirao, ali je umjesto toga uvijek citirao tekstove koji glase „Sin“.
Štaviše, nijedan latinski crkveni otac nikada nije citirao ili aludirao na Jovana 1:18 izrazom „unigenitus Deus“ (jedinorođeni Bog).
Rezime
Ovo je klasični primjer potčinjavanja Svetog Pisma i objave Božje za račun crkvenih dogmi i doktrina.
Ova namjerna krivotvorenja Riječi Božje direktno su osuđena u Svetom Pismu: „Držite i tvorite svaku riječ kojom vas podučavam. Ništa ne dodajte niti išta oduzimajte od toga.“ (5. Mojsijeva 12:32; uporedi sa Otkrivenje 22:19)
Ovaj tekst je isečak iz knjige Prva Zapovest ILI Trojstvo? – Enciklopedija Dokaza Starih Pregaženih Istina Svih Područja u kojoj svi citati stoje dodatno i na engleskom jeziku